Republika Hrvatska je postala članica Europske Unije, gdje ju je dočekalo načelo četiri osnovne slobode kretanja (ljudi, dobara, usluga i kapitala).

Sloboda kretanja kapitala podrazumijeva i slobodu vlasništva nad imovinom. U posljednjih nekoliko godina svjedoci smo sve većeg interesa stranih državljana za kupnju nekretnina u Hrvatskoj, a posebno na Jadranu. Vrlo je teško pouzdano saznati koliko je u Hrvatskoj stranih vlasnika stanova, kuća i vikendica za odmor.

Službeni podaci bitno se razlikuju od onih u stvarnosti gdje stranci kupuju nekretnine i na imena domaćih osoba od povjerenja. Najveći broj nekretnina, koje strani državljani kupuju ili žele kupiti, smješten je na Jadranu. Ovakav podatak je očekivan jer mnogi stranci dolaze iz država koje nemaju izlaz na more ili iz država s hladnim morem i neatraktivnom obalom.

Iako smo u početku to doživljavali s određenom dozom simpatija, nezaustavljiv interes stranaca za naše nekretnine svih nas je iznenadio. Nažalost, pokazalo se da kupci, nerijetko umjesto za odmor, nekretnine koriste za iznajmljivanje. Za stjecanje vlasništva nad nekretninama stranih fizičkih osoba u Hrvatskoj a koji nisu državljani EU trenutačno, vrijedi takozvani princip uzajamnosti (reciprociteta).

To znači da oni mogu kupovati nekretnine po istim uvjetima i kriterijima po kojima to mogu činiti hrvatski državljani u državi iz koje stranac dolazi. S obzirom na činjenicu da u Europskoj uniji u 27 zemalja članica živi oko 500 milijuna ljudi, a u Hrvatskoj 4,5 milijuna, nametnuo se zaključak da su Hrvatsku preplavili stranci u potrazi za svojom nekretninom u maloj zemlji za veliki odmor.

Strancima su nekretnine u Hrvatskoj već odavno zanimljive i bilo je za očekivati da će trend kupovine rasti. Premda se u recesiji tržište nekretnina smatra sigurnim utočištem kapitalu, potražnja za kupnjom nekretnina pada i zbog nedostatka kapitala koji bi se investirao u nekretnine, te nepovoljnih financijskih uvjetakreditiranja.