Tržište je blokirano i pitanje je kada će se »otkočiti« te odmrznuti tih milijardu i pol eura trenutno blokiranih samo u neprodanim stanovima. Građevinska industrija u proteklih je u tri godine izgubila čak 27.000 radnih mjesta, a građevinarstvo je postalo slučaj, umjesto pokretačke snage u gospodarstvu jer upravo je to bilo prije sedam-osam godina kada je nekretninski balon napuhan do neviđenih granica, a građevinske firme su pod političkim patronatom nicale kao gljive poslije kiše.

Istaknuli su to stručnjaci iz nekretninskog biznisa prošlog tjedna u Opatiji na savjetovanju »Ekonomska politika Hrvatske u 2012.« upozorivši kako veliku ulogu u sadašnjoj blokadi nekretninskog tržišta ustvari imaju i banke koje ne žele otpisati loše stambene kredite te stanove ponuditi na tržištu po nižoj, realnoj cijeni.

Statistički podaci, naime, pokazuju da je od 2001. do 2011. broj stambenih jedinica povećan za 380.000, dok je broj kućanstava povećan za tek oko 60.000, s time da su cijene u tom razdoblju povećane za 100 posto. Prema podacima Porezne uprave broj kupoprodaja stanova u odnosu na 2005. se, pak, prepolovio iako značajnijeg smanjenja cijena ipak nije bilo. Službeno su indeksi traženih cijena pali 10-ak posto, no koje su stvarne cijene postignute na tržištu ustvari se ne zna jer Porezna uprava ne daje takve podatke.
Sve po pravilima

Član savjeta Hrvatske narodne banke (HNB) Branimir Lokin komentirao je tvrdnje kako banke koče tržište nekretnina riječima kako one rade po pravilima.

– Ispada da banke friziraju bilance i da to HNB dozvoljava. To naprosto nije točno, banke rade po europskim pravilima i sve imaju visoke stope adekvatnosti kapitala, kazao je Lokin te dodao kako je ta adekvatnost visoka jer je bankama dozvoljeno da u Hrvatskoj enormno zarađuju.

– Svakodnevno smo svjedoci apsurdne situacije u kojoj postoji višak od 10 tisuća stanova na stambenom tržištu, a s druge strane tražene cijene nekretnina jedva da su neznatno pale. Također, udio loših kredita građevinarstvu u bankama se popeo na razinu od 30 posto, ne računajući garancije države, a s druge strane broj ovršene imovine u bankama se mjeri u promilima. Očigledno je, dakle, da stambeno tržište sa strane ponude, a ni sa strane financiranja ne funkcionira onako kako bi tržište trebalo funkcionirati, rekao je Josip Tica s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu dodavši kako je takva poslovna strategija moguća jer banke ne žele ulaziti u ovrhe, već konstantno »developerima« reprogramiraju kredite. 

Stoga je ponuda stanova izrazito veća od potražnje, cijene gotovo da i ne padaju, snažno rastu loši plasmani banaka, a unatoč rastu loših plasmana, banke se ne odlučuju na ovrhu i rasprodaju. Posljedice navedene politike su snažan pad prihoda od doprinosa u lokalnim jedinicama vlasti, pad zaposlenosti od gotovo 20 posto u građevinarstvu i dvostruko veći pad državnog BDP-a tijekom gospodarske krize u odnosu na pad koji bi bio ostvaren bez sektora građevinarstva.

Unatoč tome, ozbiljniji pad cijena stanova za sada se ne nazire.

– Tržište je monopolizirano i ne može se očekivati nekontrolirani, spontani pad cijena. Banke i developeri, koji su zapeli s lošim kreditima, će u jednom trenutku morati staviti tu blokiranu imovinu na tržište, ali je pitanje kada će se to dogoditi. Kao i da li će se to događati postepeno kako ne bi imalo velikog efekta na bilance banaka, kazao je Tica.