Hrvatska ima stambeni fond od 2,26 milijuna stanova, od kojih samo 1,3 služi za stalno stanovanje. Taj je podatak inspirirao Ministarstvo financija, koje ponovno najavljuje uvođenje poreza na nekretnine. Kako nije poznato u kojem će smjeru ići oporezivanje, zaključke možemo izvlačiti samo iz riječi ministra Slavka Linića, koji je najavio da će oporezivati i vikendice i stanove u kojima živimo, ali po različitim stopama. 

Moramo mijenjati stav i shvatiti da je bogat onaj tko ima imovinu koju ne koristi poručio je Linić, a argument za uvođenje poreza je oporezivanje kapitala radi smanjenja oporezivanja rada. Kuća kao porezni teret. Ako oporezuje imovinu, pri čemu se sada govori samo o nekretninama, manji će biti porezi i doprinosi na plaće, obećao je Linić, no kad se iz domene obećanja prijeđe u domenu brojki, vidi se da nekretnine nisu porezni eldorado. 

U Hrvatskoj već postoji porez na imovinu, a njime je u 2012. prikupljeno samo 210 milijuna kuna, koje dijele država i lokalna samouprava. To izgleda kao mali iznos na gotovo milijun stanova i kuća, koji se ne koriste, ali stručnjaci, a i zdrav razum, tvrde da nije tako. Hrvati, naime, imaju mnogo naslijeđene imovine, upozoravaju stručnjaci, koja nije iskoristiva jer se nalazi u ruralnim područjima ili je neatraktivna zbog zapuštenosti. Nisam protiv poreza na imovinu, ali u dijelu oporezivanja luksuza. Ako se namjerava poticati prodaja nekretnina, treba ukinuti porez na promet nekretnina, poručuje Dubravko Ranilović, stručnjak za nekretnine. 

Ranilović je komentirao nekretnine koje se mogu prodati iako u vrijeme kada je tržište blokirano zbog krize nije lako prodati ni najatraktivniji stan ili kuću, ali većinu stambenog fonda koji se ne koristi nije lako komercijalizirati. Paradoks poreznog zakona mogao bi biti da će građanin plaćati veći porez za kuću na selu, koju ne može ni prodati ni iznajmiti, nego netko za stan u Zagrebu. Ne znamo kolike će biti porezne stope, ali znamo da će biti znatno veće na neiskorištenu imovinu. U Sloveniji se porezna stopa kreće od 0,1 posto do 1,5 posto. 

Dakle, ako bi se za stan u Zagrebu u kojem se živi plaćala minimalna porezna stopa od 0,1 posto, porez za vlasnika 60 kvadrata vrijednih 90.000 eura u godinu dana iznosio bi 90 eura. S druge strane, kuća na selu ili vikendica, vrijedna 30.000 eura, bila bi opterećena sa 450 eura ako bi se na taj tip nekretnina primijenila najviša stopa poreza. To znači da bi se plaćao pet puta veći porez za tri puta manju nekretninu, za koju realno ne postoji interes na tržištu pa je vlasnik zarobljenik kuće ili stana koji je uglavnom naslijedio. 

Ipak, zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa te činjenice da na jednoj nekretnini postoje i deseci vlasnika, stručnjaci ne vjeruju da će porez na nekretnine donijeti veći novac u proračun, ali vjeruju da će nepotrebno opteretiti dio građana i tako utjecati na smanjenje potrošnje. 

Ne treba zaboraviti ni na problem nelegalnih objekata, koji neće ući u porezni pool, pa će opet teret novog poreza pasti na leđa manjine koja je pokazala odgovornost prema imovini. Bilo bi bolje, drže mnogi, da država, umjesto da utjeruje porez od građana, komercijalizira svoju imovinu. U četiri mjeseca na najmu i koncesijama država je uprihodila samo 275 milijuna kuna iako u vlasništvu ima 52,2 milijuna kvadrata zemljišta, građevina, stanova, poslovnih prostora.

Autor/Izvor: Marina Šunjerga/Večernji list/PressCut/limun.hr