Sad je i službeno potvrđeno: gotovo 250.000 građana bavi se iznajmljivanjem u obiteljskom smještaju, a u igri je pola milijuna postelja... Do ovih su rezultata došli na opatijskom Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu. Množimo li brojku s tri člana, koliko ih je u prosječnom kućanstvu, već smo na 750.000 ljudi šta žive od minjanja lancuna i balavih kušina. I nisam tek tako na kraju prethodne rečenice upotrijebio ikavicu, jer 750.000 ljudi vam je gotovo cijela Dalmacija - Zimmer frei Republik.

Iako ne postoje pravi podaci, pretpostavlja se da je samo u Zagrebu 40.000 podstanara, a u Hrvatskoj ukupno 200.000. Ako me dobro pratite, to je već 450.000 građana koji imaju mjesečne prihode od ovih vrsta rentanja. Dodamo li na to još 50.000 vlasnika poslovnih prostora, eto nas na pola milijuna. Pola milijuna puta ona tri člana: ćaća, mate'''' i mala sijeka - i stigli smo do milijun i pol birača kojima je rentijerstvo glavni ili dodatni biznis.

Zaključak, trećina države ubire plodove od nekretnina, prema kojima je Hrvatska, po glavurdi stanovnika, među prvih deset zemalja na globusu.

Nema kritične mase

O zemljištu neću mrčiti papira, jer ovdje žive deseci tisuća ljudi koji ne znaju pokazati međe na djedovini, a kamoli tko je na nju vlasnički upisan. Kad se to jednom, nakon neke nove legalizacije, bude zbrajalo - e, tu bismo mogli voditi bitku za svjetskog prvaka. 

Poznajem sindikaliste. Više smo puta drvili o prosvjedima i socijalnim nemirima. Priznali su mi da je, unatoč logistici kojom raspolažu, jako teško okupiti impozantan broj demonstranata. 

Čuj, kritična masa očito ne postoji, ma koliko su god brojke što ih slušamo svake večeri katastrofalne - konstatirao je jedan od predstavnika radnika s dvadesetogodišnjim stažem, pa dodao da mu nije jasno zašto je tako, ali ispada da nam nije toliko ni loše. A da nije loše, tvrde i stranci. Ako nižem totalne nebuloze i ako su na fakultetu u Opatiji došli do pogrešnih rezultata, ajmo ćirnit Allianzovo izvješće za Hrvatsku iz kojega se da iščitati da je, sa 6790 eura po stanovniku, ova zemlja po bogatstvu na 31. mjestu u svijetu.

Interesantno je da je imovina po stanovniku za 20 posto veća od pretkriznog vrhunca, a konstatira se da štediše prilično dobro brode kroz krizu, dapače, istočna Europa je najbrže rastuća regija svijeta.

Debela štednja

Evo još malo brojki, pa ću oladit. Prema izvješću Zagrebačke banke, u sirotoj Hrvatskoj, u kojoj se čeprka po kontejnerima, a nezaposlenih je više od 300.000, u posljednjih 18 godina bruto financijska imovina građana porasla je 6,2 puta, s 47 milijardi kuna na kraju 1993. do 291 milijardu do kolovoza 2011. godine. Od toga je ukupna štednja građana u bankama u istom razdoblju povećana s 4,8 milijardi kuna na 161,3 milijarde kuna.

Pridodamo li podatak iz popisa stanovništva da u Hrvatskoj u 40.000 kuća nitko ne živi (!), iako je oko 10.000 beskućnika među nama, ispada da nema blesavije države u svemiru. Uzmemo li u obzir legalizaciju s više od 800.000 objekata, neće biti čudno ako za nekoliko godina više od pola Hrvatske bude zarađivalo od iznajmljivanja, i to zahvaljujući dvojici Zagoraca - Titu i Tuđmanu.

Kako? Evo kako: prema aktualnom popisu stanovništva, najviše je zgrada, kuća, stanova i apartmana podignuto od 1971. do 1980. godine. Nakon što je Broz podijelio stotine tisuća stanova radnicima i seljacima, Tuđman je, a da bi, jelte, otkupio vilu koja je pripadala jednoj židovskoj obitelji, omogućio raji da za male novce dobije sav taj beton.

U konačnici, imamo što imamo: totalnu zbunjozu od zemlje, u kojoj pola ukupnog stanovništva ne radi, a opet, stranci se ne mogu načuditi kako vrckavo živimo: jedan je usred posla išao na lignje, pola Banovine na zapadnoj obali ispija kavice, ekipa iz Županije priča viceve u "Male Kate", a na Bačama slave devedesetu godišnjicu picigina, jer ko ovo more platit. A e.

Autor/Izvor: SAŠA LJUBIČIĆ/SlobodnaDalmacija